Na Svjetski dan nana i djedova posjetili smo mjesto gdje se briše samoća, a osmijeh ponovo pronalazi put do lica: "Ovo je moj dom"

Iako je Centar nastao s ciljem promocije zdravlja, njegovi korisnici kažu da im je dao mnogo više od toga – mjesto kojem pripadaju.

"Prenose mudrost koju samo oni imaju"

Almedina, jedna od uposlenica Centra, kaže da obilježavanje Dana djedova i nana podsjeća na važnost ljudi koji su odgojili generacije i prenijeli im životne vrijednosti.

Centar, koji djeluje u partnerstvu s Općinom Stari Grad, korisnicima nudi terapijske vježbe, medicinsko savjetovalište, zdravstvena predavanja, kreativne radionice, hor, sekcije informatike i engleskog jezika, kao i zajedničke izlete.

Poseban naglasak, ističe, stavljen je na međugeneracijsko povezivanje.

"To su ljudi puni različitih iskustava i mudrosti koje jedino oni mogu prenijeti na adekvatan način iz generacije u generaciju", kaže Almedina.

"Ovo je moja kuća"

Najstarija članica Centra je 97-godišnja Fadila.

Njeni unuci danas imaju svoje porodice i obaveze, a ona dane ispunjava dolascima u Centar.

"Ovo je kuća moja. Tu dolazim sedam-osam godina. Lijepo mi je sa svojim drugovima i drugaricama. Ne bih se nikad mijenjala ni za šta", kaže Fadila.

Prisjeća se da su unuci kao djeca odrastali uz nju, a danas ima i praunuke. Iako sada živi s kćerkom, u Centru je pronašla društvo koje joj uljepšava svakodnevicu.

"Poslije dede izgubila sam devet kilograma"

Jedna od članica Centra kroz suze i osmijeh priča kako joj je upravo ovo mjesto pomoglo da se vrati životu nakon smrti supruga.

Njih dvoje su, kaže, bili zajedno 65 godina.

"Poslije dede ja sam devet kila smršavjela. Ja sam se skroz povratila uz ovo udruženje. Mnogo znači družiti se i to me vratilo u život", priča.

Djeca i unuci danas žive daleko i viđa ih tek nekoliko puta godišnje. Ima dvoje unučadi i petero praunučadi.

"Djeca nisu ovdje, pa sam se udružila. Ovdje imam više raje", kaže kroz osmijeh.

"Ne volimo više unuke nego svoju djecu"

Sedamdesettrogodišnja Vahida ima troje unuka i jednu praunuku.

Prisjeća se da je mnogo vremena provodila s unucima dok su bili mali, ali odbacuje uvriježeno mišljenje da nane i djedovi više vole unuke nego vlastitu djecu.

"Nije tačno. Ne može niko dijete zamijeniti. Unučad imaju posebnu ljubav zato što s njima imamo više vremena nego što smo ga imali sa svojom djecom."

Kaže da joj Centar danas mnogo znači.

"Kad dođem ovdje, kao da me gledaju kao svoje roditelje. Pazite, da idete s nama na izlet vidjeli biste kako nam je lijepo."

Iako ima zdravstvenih problema i kreće se uz pomoć štapa, redovno dolazi na terapijske vježbe.

"Ustanem rano, pripremim se i dođem na vježbe. Nama je ovdje predivno."

"Većina žena je sama"

Korisnica Zrinka je članica kreativne radionice. Članica je i hora, dolazi na vježbe, ali kaže da ono najvažnije nije nijedna od aktivnosti.

"Kada ste ušli, mogli ste odmah vidjeti na našim licima koliko smo sretni i puni lijepe energije. Tu energiju ponesemo kući i ona nas drži ostatak dana."

Dodaje kako je većina korisnica sama, bez partnera ili s djecom koja žive daleko.

"Da ovog centra nema, trebalo bi ga izmisliti. Ja ga uvijek zovem mala fabrika zdravlja."

Njena unuka živi u Kanadi, a vide se uglavnom putem videopoziva.

"To boli u duši"

Govoreći o odnosu mlađih prema starijima, Zrinka kaže da se promjene itekako osjećaju.

"Sve ide iz kuće. To se osjeti. Ne mora meni niko ustati u tramvaju, ali boli kada vas neko ignoriše, kao da kaže: 'Šta ćeš ti, babo ili bako, gdje si krenula?' To boli u duši."

Ipak, naglašava da ne želi generalizirati.

"Ne kažem da su svi takvi. Nismo ni mi bili idealni, ali razlika postoji."

"Prestanite biti sami"

Još jedna članica Centra, čiji unuci žive u Engleskoj i Španiji, kaže da ih redovno posjećuje i da ih uči vještinama poput pletenja i vezenja.

Smatra da se poštovanje prema starijima uči u porodici i da tehnologija često dodatno udaljava generacije.

Na kraju ima jednostavnu poruku za sve nane i djedove.

"Neka vole svoje unuke, ali neka dođu i kod nas u Centar. Ja sam ovdje živnula. Prelijepo nam je. Svi smo jednaki, družimo se i niko nije sam."

U vremenu kada mnogi stariji ljudi dane provode u samoći, priče iz Centra za promociju i unapređenje zdravlja pokazuju da ponekad nije potrebno mnogo da se čovjek ponovo osjeti živim – nekoliko prijatelja, razgovor, zajednička vježba i mjesto koje, kako reče najstarija članica, s vremenom postane "moja kuća".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad